Uz Srpski prognani narod Donjeg Vakufa uvijek sam srcem.
Vežu nas iste boli i sjećanja prošlosti a ljubavi i radosti sadašnjosti.
Večeras sam prisustvovala Akademiji „Krvavi put progona“ kojom je obilježeno 30 godina od egzodusa Srba iz Donjeg Vakufa i okolnih mjesta.
Akademiju su organizovali predsjednik Udruženja Srba Donjevakufskih Davor Šandara i divna ekipa mladih ljudi koji su bili tad djeca u koloni Srba koja je napuštala svoja ognjišta.
Večeras smo svjedočili stradanju 82 nevine civilne žrtve Bravnica, među njima 8 djece mlađe od 12 godina., kroz istinita svjedočenja dr Kostića i drugih govornika.
Akademiji su prisustvovali brojni potomci prognanih, predstavnici udruženja, zvaničnici i građani koji su se okupili kako bi odali počast stradalima i sačuvali sjećanje na teške događaje iz septembra 1995. godine.
Program je obuhvatio obraćanja organizatora, svjedočenja preživjelih, kao i prigodan kulturno-umjetnički dio posvećen žrtvama i prognanicima, a od svih najveću emociju nam je prenio mladi pisac Srđan Pucar koji je kroz svjedočenje dvogodišnjeg dječaka umjesto proslave prvog rođendana, svoj rođendan proveo u izbjegličkoj koloni i krvavom putu progona svog naroda jer su bili Srbi.
Sutra od 22:30 na RTRS pogledajte premijerno film svjedoka stradalih.
Mene je zaledilo u suzi i obavezalo još više da se nikad ne zaboravi i nikad ponovi civilna žrtva ovih prostora.
Lat 
Eng